Sovići.info

Na Ilindan, ljeta gospodnjeg 2019., svetom Misom zahvalnicom u 18 sati don Marinko Ivanković je na groblju Radešice u Sovićima obilježio 50 godina svoga svećeništva u rodnom kraju u koncelebraciji sa župnikom fra Ivanom Ivandom, don Marinom Krešićem, salezijancima don Mirkom Barbarićem iz Splita i don Josipom Stanićem iz Žepča, te don Ivanom Perićem koji je uveličao misno slavlje sa zborom Dobri pastir iz Cima/Ilića.

Prije početka mise u ime obitelji zlatomisnika je pozdravila Karla Ivanković.
Prije pedeset godina don Marinko je proslavio svoju mladu misu na istom mjestu, a to je činio unazad dvadeset i jednu godinu na Ilindan. U svojoj propovjedi zlatomisnik se osvrnuo na današnje evanđelje po Luki na Martu i Mariju koja je izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.
– Marta i Marija, to smo danas mi. Isus nam naglašava da brinući se za ono što je potrebno i svakidašnje izgubimo i zanemarimo ono što je najpotrebnije – naš vječni život.

POGLEDAJ ČITAV ČLANAK

Na Ilindan u groblju Radešice, kao i prije 50 godina kad je rekao Mladu misu, don Marinko Ivanković uz pomoć još 5 svećenika je rekao svetu misu za oko 250 okupljenih ljudi.

Fotografije je uradio Darko Glibić.

FOTO GALERIJA

Fotografije 1

Ove godine se u subotu 20.7. planira održat misa na groblju Radešice povodom 50 godina od mlade mise don Marinka Ivankovića.

Misa počinje u 18 sati.

Pripreme su počele, te se finacijska pomoć može predati kod Minke ili kod Marija Ivankovića.

U srijedu 10.7. ponovno je skup kod groblja u večernjim satima radi dogovora i čišćenja.

Unaprijed hvala

ZLATNA MISA DON MARINKA IVANKOVIĆ

(KLIKNI U NASLOV ZA LINK)

Član Hrvatske salezijanske provincije Sv. Ivana Bosca don Marinko Ivanković svečanim misnim slavljem 15. lipnja u žepačkoj župnoj crkvi Sv. Antuna Padovanskog obilježio je zlatni jubilej – 50. obljetnicu svećeništva.

U nedljeju 12.5.19. pred stotinjak sovićana i njihovih prijatelja goranački župnik fra Ivan Ivanda je predvodio blagosov polja. Vrijeme je bilo jesenje ali su srca bila razigrana.

galerija slika

Božić nas podsjeća da je Božji Sin, Božja Riječ, Božja Mudrost postala čovjek. Jedan od temeljnih događaja kršćanske vjere. Događaj pred kojim čovjek može poput Marije samo radosno klicati: velik si Bože; veličam te Bože; “veliča duša moja Gospodina”. Marijinom vjerom promatrati što Bog čini i svatko od vjernika može s njom reći: “velika mi djela učini Svesilni” ili mi u zajedništvu vjere klicati: velika nam djela učini Svesilni. S tom radosnom vjerom dolazimo i čestitajmo jedni drugima kako to lijepo ističe hercegovački način čestitanja: “Na dobro vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo – i s tobom nam Bog dao zajedno. Radujemo se Isusovu dolasku, ali se radujemo dolasku i susretu rodbine, prijatelja. susjeda, čestitara jer nam Isus i u njima dolazi.

Vjerničku Božićnu radost želim svim Sovićanima i njihovim prijateljima.

Marinko Ivanković

Blagdan je Rođenja Blažene Djevice Marije – Mala Gospa 2018. Stigao sam u Bijelo Polje gdje sam pozvan na polaganje prvih zavjeta pet mladih sestara. Stigao sam nešto ranije i nakon osvježenja i molitve u novom lijepo uređenom samostanu izišao sam vani jer ima još vremena do početka svečanosti. Preda mnom su ruševine starog samostana i crkve, srušeni su u Domovinskom ratu. Čini se da sestre još nisu odlučile što i kojem obliku sačuvati uspomenu na tu za sestre važnu kuću u kojoj je ispisana bogata povijest. Tu sam nekad davno znao posjetiti s. Melhioru Ljubić koja je u tom samostanu proživjela posljednje dane svoga ovozemaljskog života. S. Melhiora je možda bila i prva časna sestra iz goranačke župe. U Bijelom Polju je pod kraj života bila i druga č. s. iz Goranaca Alfonza Knezović (Revenić).

Promatrajući i obnavljajući uspomene došlo je vrijeme svečanosti. Okupilo se poveće mnoštvo rodbine, svećenika i časni sestara. Većinu ne poznam, ali se u mnoštvu pojavi i koje poznato lice. Među  mladim sestrama koje polažu prve zavjete je i Magda Glibić kći Blage i Zdenke Glibić (Bošnjakušić).  Ona me i pozvala na ovu lijepu svečanost. U više navrata sam donosio podatke na koje sam naišao o svećenicima koji imaju sovićke korijene. Sada s. Magda postaje časna sestra. Ona jest rođena u Cimu, ali su joj otac i očevi roditelji rođeni Sovićani pa je i ona na svoj način Sovićanka. Koliko je meni poznato ona je i prva časna sestra sovićkih korijena. Ako netko ima bolje podatke volio bih da me ispravi. O samoj svečanosti nemam namjeru pisati jer su to učinili drugu koji to znaju i ljepše i bolje. Na kraju samo želim s. Magdi radostan i blagoslovljen Bogu i bližnjima posvećen redovnički život.

Marinko Ivanković

Na Krivodolu više generacija prenosi usmenu predaju o Jeli i njezinu mučeništvu, a grob se časti kao „Jelin grob“. Jelu su u vremenima turske i osmanske vladavine Turci u prolazu preko Krivodola zatekli kod ovaca u ogradi „Gabruša“. Htjeli su je silovati. Ona im se oduprijela. Turci su je ubili, a ovce joj pokrali. Poslije mučeničke smrti šest Krivodoljana je otišlo na mjesto mučeništva i Jelu su pokopali. Od mučeničke smrti do dana današnjega narod neprekidno hodočasti na njezin grob.

Čašćenje Jele i njezina groba zasmetalo je Turcima koji su je ubili. Odlučili su njezin groba iskopati a zemne ostatke uništiti. Međutim, narod ih je preduhitrio. Otišla je skupina Krivodoljana s pričom da će Jeline kosti iskopali i potajno ih pokopati na Cikojino groblje. Međutim, njezin grob ni kosti nisu dirali nego su dva metra od njezina groba, zapalili klačinu, na završenu klačinu prenijeli su kameni grobni humak s Jelina groba i na taj način Turcima „zameli trag“.

Iz počasti prema Jeli, njezinu mučeništvu i svjedočenju, odlučili smo istražiti i ispitati njezin grob. Prve korake imali smo 2003. Tada smo predaju koja se prenosila zapisali i fotografirali njezin grob. Od tada smo pratili hodočašća i vidjeli smo da se neprekidno hodočasti na njezin grob bilo osobno ili u manjim skupinama. Od 2015., početkom listopada, započeli smo u župnoj crkvi slaviti Sv. Misu za Jelu. U subotu 7. listopada 2017., upoznali smo biskupa Ratka s Jelinim grobom, mučeništvom i želji da njezin grob istražimo. Tada smo pristupili bližoj organizaciji i istraživanju Jelina groba.

U dva prva pokušaja (23. i 24. ožujka 2018.) nismo pronašli Jelina groba ni njezinih kostiju. Tamo gdje je bio kameni grobni humak ispod njega je bila garevina i klačarda. U trećem pokušaju (31. ožujka 2018.) istraživanja pronašli smo Jeline kosti, u četvrtom (12. travnja 2018.) organizirali smo ekshumaciju. Poslije ekshumacije Jeline kosti smo pohranili u kapelici sv. Josipa, a orijentirali se uređenju pristupa do njezina groba i izgradnji grobnice. Planiramo sve pripreme završiti do 14. listopada 2018, i tada (nedjelja) u 10,00 sati na krivodolskom groblju organizirati Misno slavlje i sprovodnu povorku od groblja do Jelina groba i Jeline kosti sahraniti u grobnici.

Istražujući sve potrebno o Jeli, naišao sam na više mjesta gdje se navodi uzrok smrti „ubili ga Turci“ ili ubili ga „vojnici Rizvanbega“ i slično. Znamo od naših predaka za više grobova po Hercegovini za koje se veže usmena predaja stradanja i mučenja. Bilo bi dobro da svatko u svojem kraju usmene predaje prenese u pisane, da ih zapiše, a prema mogućnosti da se i grobovi istraže. Ova ideja vodila je i nas kad smo započeli istraživanje Jelina groba.  Uz to kako se Jelin grob časti kao grob mučenice, odlučili smo izgraditi prikladan prilaz (put) do Jelina groba i izgraditi grobnicu.

Po ovome što smo učinili za Jelu neka joj Bog udijeli pokoj vječni, a nama sve ono što smo činili i što činimo neka bude za naše osobno spasenje.

Na donjoj  adresi se mogu pogledati starije stvari iz Sovića.  Dodavanje novih sadržaja će biti duži period pa povremeno obnovite posjet .

Sovici fotografije