Često slušamo u svijetu o velikim poplavama od velikih kiša, izlijevanja rijeka ili morskih valova. Sovići se nalaze pod brdom u strani bez rijeke pa im s te strane ne prijeti opasnost. U Sovićima se ipak dogodila jedna velika poplava. Bilo je to kad sam bio još dječak, ako sam dobro zapamtio poslije velike suše u jesen 1952. Ovu sovićku poplavu Sovićani su po starinski nazivali „povodanj“. Jednog poslije podneva dogodio se nad Sovićima veliki „prolom oblaka“, a još veći na Bilima. U našoj kući smo bili otac Karlo, Jela, a Mate je još bio u kolijevci. Drago nije bio kod kuće, ne sjećam se gdje je bio. Bila je strašna grmljavina, oblaci su doticali zemlju. Voda je tekla na sve strane. Kraj Ćićine kuće obično bi za jačih kiša tekao potok, pa ispred Ilinčine kuće i niz Mrginj, ali ovoga puta je tek dio vode mogao teći uobičajenim putem, nego se dobar dio prelijevao preko zida Ćorine Jagline pa pred našu kuću. Vrata od kuće smo imali otvorena i gledali vani što se događa. Bježati se nije imalo kud. Voda je počela ulaziti u kuću, pa je pokojni otac na vratima držao neki škip, tako da nije u kuću ušlo baš puno vode. Iz strane kraj Ivišine „kuće“(pojate) tekla je cijela rijeka. Kako je voda padala u bašču iskopala je dosta veliku rupu u zemlji.Osim toga čula se strašna buka kao da se brda ruše, koja je ulijevala strah u kosti svima u selu. Sve skupa nije dugo trajalo. Kad se stanje malo smirilo ljudi su počeli izlaziti iz kuća prestrašeni gledati da li je tko stradao. Srećom sve su kuće ostale čitave i nitko od ljudi nije bio povrijeđen. Žene kad im se nakon straha vratio glas počele su pričati da su mislile da je došao „smak svita“. Većina vode prošla je između Ćošaline i Mamutove kuće. Velika buka koja se čula upravo je bio val vode koji se spustio s Bili i rušio sve pred sobom. Stotine tona kamena, drveta i zemlje voda je donijela s Bili i iz Strane na gornji dio Ćošalina i Lukasova Okrajka. Kad je došla do Okrajka otišla je u širinu i nije imala više snage nositi materijal dalje. Tu gdje se nekad kosilo nastala je velika gomila. Bilo je kamenja i dalje niz okrajak ali manje. Kad je voda prošla Rasnik i ledinu Kod Pojate i slila se ona koja je tekla niz Mrginj i niz Vrtline i sastala se kod Novakove kuće tako da je odnijela krmećiju kuću i krme Ilije Novakova. Niz Dragu je tekla velika bujica koja se povećavala jer je dolazilo stotine potoka iz strane tako da krme nije moglo isplivati i voda ga je odjela sve do Rosića Kamena. Pričali su da je krme još bilo živo kad ga je voda izbacila u Cimu, ali je ubrzo uginulo. Kad je voda došla na ravno u Cimu opet je ostavila stotine tona materijala uglavnom kamenja.
Kad su ljudi poslije otišli na Bile vidjeli su da više nema Lukasova vrtla koji je do tada postojao nad Jazvinama. Ostala su samo dva zida sa strane a gornji i donji dio zida i svu zemlju iz vrtla bujica je odnijela. (Starima da se podsjete, a mlađima da čuju da se i to dogodilo u Sovićima.)
Marinko Ivanković
