Sovići.info

Web-stranica o Sovićima kraj Goranaca

PRIPREMA

https://photos.google.com/share/AF1QipMAmNx5qOd9CRqy1kMA_fVZsxRgRT2s_E8Ztly2jW-vZ7Qbrl7oHS3U8mFfeDfhCQ?key=UE12YktDMlJhZjFtbjNWWS1WV3JYeC1QakhvLXdB

Misa na Radešicam 2018.

TRADICIONALNA MISA DON MARINKA IVANKOVIĆA NA GROBLJU RADEŠICE

OVE GODINE ĆE BITI 21. 7. 2018. U 18 SATI

AKCIJA ČIŠĆENJA GROBLJA JE  POSLIJEPODNE U SRIJEDU 18. 7. 18.

Blagosov polja 2018.

Na groblju u Gornjim Sovićima dana 13.05.2018. godine župnik fra. Ivan Ivanda je obavio obred blagosova polja sa stotinjak sovićana.

USKRSNA ČESTITKA

Božja Ljubav je postala čovjekom. Po smrti na križu uništila naše grijehe, a uskrsnućem od mrtvih otvorila nam je put uskrsnuća i vječnog života i tako je stvoren novi čovjek i novi svijet. Ako to što nam je darovano djelotvornom vjerom živimo onda se imamo čemu radovati. Tu radost međusobno dijeliti i imamo što jedni drugima čestitati. Sretan Uskrs svima koji vijernički   slave ovo najveće djelo Božje.

 

Sretan Uskrs i iskren pozdrav

 

Marinko

KAPETANUŠIĆI

Otkuda Ivankovićima iz Sovića nadimak “Kapetanušići”? Kad sam bio dijete ne sjećam sa da su naši stari pripovijedali o nastanku nadimka “Kapetanušići”. Mnogo kasnije sam od rođaka Ivana Vranina čuo jednu verziju nastanka toga nadimka. Njegov i moj pradjed Ivan, od kojega potječu i svi sovićki Ivankovići došao je po mojoj procjeni u Soviće negdje između 1840. i 1850. godine. Znači u vrijeme turske vladavine. Tu se oženio Ružom Marojević – Glibić i s njom imao tri kćeri Martu, Anicu i Šimu i sina Andriju. Poslije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. nova vlast je poduzela izradu katastra. Geometri su dolazili i provodili mjerenja i druge radove potrebne za izradu katastra. Oni su Ivana uzeli kao pomoćnu radnu snagu. U tom poslu je Ivan dobio ili nabavio i neku kapu koja vjerojatno nije bila uobičajena seoska kapa. Radi posla koji je radio ili radi kape koju je nosio Ivan je dobio nadimak “Kapetan”, a njegovi potomci su postali “Kapetanušići”. Pokušao sam zapisati ono što je pripovijedao rođak Ivan. Više se ne sjećam od koga je to čuo, od oca Vrane ili nekog drugog. Nije mi poznato da li postoji i neka druga verzija nastanka toga nadimka.

Don Marinko

lovac

Uspješan završetak 2017. godine

Sovići 29.12.17.

Zoran Krešić danas snimio.

 

BOŽIĆ

            I ove godine došao nam je blagdan Isusova rođenja koji uobičajeno zovemo Božić. I meni se nameće pitanje, kao što vjerujem i mnogim drugima, kako slaviti Božić da kad prođe blagdan da imam osjećaj da sam ga lijepo proslavio da nemam osjećaj gorkog okusa praznine i ispraznosti praznog promašenog slavljenja i izgubljenog vremena? Različiti smo i ne možemo slaviti svi na isti način. Neki su stari neki mladi; neki zdravi neki bolesni; neki osamljeni neki u velikom društvu: neki bogati neki siromašni; neki nanose nepravde neki trpe nepravde. Razlika bi se moglo nabrajati u nedogled. Razlike su stvarne i ne mogu se izbrisati ni u slavljenju Božića. Čini mi se da ne bi bilo dobro bježati od vlastite stvarnosti i željeti slaviti Božić kao netko drugi, jer se tako može upravo upropastiti vlastito slavljenje Božića. Ima li nešto što bi moralo biti zajedničko vjernicima bez obzira na sve razlike koje postoje među nama?

            Evanđelista sv. Luka je zapisao da su kod Isusova rođenja anđeli pjevali: “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim” (Lk 2,14). Čini mi se da bi to mogao biti dobar program slavljenja Božića. Sa svakim zalogajom hrane i svakim gutljajem pića, sa svakom žaruljicom i svakim ukrasom na božićnoj jelki, svakom riječju koju izgovorim, svakom molitvom i pjesmom koju zapjevam, pa i svakom teškoćom i bolju … da slavim Boga, Posebno naši susreti i čestitanja da slave Boga i da u Ime Božje donosimo jedni drugima radost i mir. Kako to lijepo izražava naša hercegovačka Božićna čestitka: “Na dobro ti došao Božić i sveto Porođenje Isusovo; i s tobom Bog dao zajedno”! Po Isusovu rođenju dolazi nam svako dobro, radost i mir. “I s tobom Bog dao Zajedno”, veličanstven odgovor na čestitku onog koji dolazi. Božić, Isus, Bog koji je postao čovjek po tebi koji čestitaš s tobom i po tebi, zajedno s tobom dolazi k meni da živimo u miru, da se zajedno radujemo i bivamo dionici dobara koje  nam Bog daruje u Isusovu dolasku na ovaj svijet.

            Želim Sovićanima i njihovim prijateljima da se vjerom otvore Isusovu dolasku, ali da zajedno s njima Isus sa darovima radosti i mira dolazi svima kojima čestitaju.

            Na dobro vam došao Božić i sveto Porođenje Isusovo”!

Marinko Ivanković

Spomenik

Postoji ideja o gradnji spomenika za poginule sovićane u ratovima.

Ovo je samo jedan prijedlog. Popis imena je od strane Mile Glibića.

Šaljite svoje ideje i ako znate za nova imena .

Komentari:

  1. tonćo

    bez imena

    2.

    Djeca pokojnog Pere Novaka su vidjeli da na Vašem popisu koji ste objavili na www.sovici.info nedostaje ime njegova nestalog brata Ante Novaka. Za Tomu Novaka nismo čuli.

    Pozdrav od Novaka do skorog viđenja.

     

MLADOMISNIK

U crkvi Dobrog Pastira u Cimu bila je svečanost Mlade mise 29. srpnja 2017. mladomisnika Marina Krešića. To je prva Mlada misa u novoj crkvi Dobrog Pastira, a čini mi se i prva Mlada misa u župi sv. Marka u Cimu od njenog osnutka. Ne mislim pisati o Mladoj misi jer su o njoj već drugi pisali. Želim nekoliko riječi napisati o povezanosti mladomisnika sa Sovićima. Mladomisnik Marin je rođen u Cimu, ali po očevoj strani potječe iz Sovića. Pa je to prikladno vrijeme podsjetiti se i drugih svećenika koji na ovaj ili onaj način imaju sovićke korijene.

Prema starim zapisima prvi, barem koliko sam ja mogao istražiti, svećenik koji je rođen u Sovićima je Franjo Marinović glavni organizator odlaska Hrvata katolika iz Brotnja i Neretve u Dalmaciju u vrijeme Bečkog rata krajem sedamnaestog stoljeća. Za Franju Marinovića je zapisano da je rođen u Sovićima kod Mostara, ali nije zapisana godina rođenja niti imena roditelja, a umro je u Potravlju u Dalmaciji 6. siječnja 1705., a pokopan je u Sinju. Prema popisu fra Pavla Dragičevića iz 1743. Marinovića u Sovićima više nema. Postoje samo Marojevići Glibići i Krešići. U 19. stoljeću su iz Sovića iz obitelji Marojevića Glibića bila dva ugledna franjevca fra Jerko i fra Ilija, Jerko je rođen 10. rujna 1776. u Sovićima, a umro je 28. veljače 1836. u Kreševu gdje je i pokopan. Fra Jerku je krsno ime bilo Mate. Fra Ilija je rođen u Sovićima 6. prosinca 1804. Krsno mu je ime bilo Petar, a kasnije kao franjevac uzeo je ime Ilija. Umro je  na Širokom Brijegu 23. travnja 1851. Na Širokom Brijegu je i pokopan. Prema tradiciji fra Jerko i fra Ilija su bili rodbinski bliski. Vjerojatno je fra Jerko bio stric fra Ilijin, ali se to ne može i dokumentima potvrditi jer nisu upisana imena fra Jerkovih roditelja.

 

Ovu knjigu darova fra Ilija Marojević svomu bratu Iviši u Sovičima 1850.

Fra Ilija je bio sin Ambroza i Vide r. Miletić. U obitelji Marojević Glibić postoji i danas sve potrebno za služenje sv. mise što su ovi svećenici ostavili. Postoje i dva stara molitvenika. Na jednome je upisano da ga je fra Ilija darovao svome bratu Iviši 1850. Interesantno mi se čini spomenuti da sadašnji živi svećenici koji imaju sovićke korijene braća don Ivica i don Tonćo Komadina i mladomisnik don Marin Krešić svećenici Mostarsko duvanjske biskupije te salezijanac don Marinko Ivanković rodbinski su povezani s franjevcima iz 19. stoljeća. Prabaka  don Marinka Ivankovića Ruža Ivanković r. Marojević Glibić žena Ivana Ivakovića koji se priženio u Soviće, bila je rođakinja fra Ilije i njegova brata Iviše. Djed don Ivice i don Tonće Komadine Ante Glibić bio je unuk fra Ilijina brata Iviše. Antina sestra Jela udana za Peru Krešića Đakovića je prabaka mladomisnika don Marina Krešića, a i mladomisnikova baka Draga Glibić Ćošalina je iz obitelji spomenutog Iviše fra Ilijina brata.

Za fra Augustina Marića ili Marijića od Marića iz Vrdi zapisano je da je rođen u Sovićima. Vjerojatno mu je majka bila od Krešića iz Sovića pa došla k roditeljima roditi sina što nije bio rijedak slučaj. Fra Augustin je bio suvremenik fra Ilije Marojevića Glibića. Bio je stariji od Ilije dvije godine, a umro je kao župnik u Gorici 10. prosinca 1853, Iz Sovića je i fra Marijan Krešić, krsno ime Marko, sin Jure i Vide r. Bošnjak r. 9. lipnja 1829. Fra Marijan je umro od sušice kao student bogoslovije 21. lipnja 1852. prije nego je zaređen za svećenika. Ne zna se da li su fra Augustin i fra Marijan bili rodbinski povezani s fra Jerkom i fra Ilijom.

 

don Marinko Ivanković

 

« Stariji sadržaj

© 2018 Sovići.info

Theme by Anders NorenUp ↑